Skalari su slatkovodne ribe iz roda Pterophyllum, porodice ciklida (Cichlidae). Rod sačinjavaju tri vrste riba, od kojih se sve odlikuju sa strana spljoštenim tijelom u obliku diska. Ove su ribe porijeklom iz bistrih i sporotekućih voda rijeke Amazon, njenih pritoka i nekih jezera Južne Amerike. Skalari još kao mlade ribe tvore monogamne parove, u kojima ostaju sa istim partnerom do kraja života. Kao i većina ciklida, oni predstavljaju izvrsne roditelje koji će svoju ikru i mlađ braniti od predatora.
U akvaristici su, zbog svoje smirenosti i gracioznosti, vrlo popularne ribe, te su jedni od najčešće držanih ciklida.
Vrste
Rod Pterophyllum sastoji se od tri vrste riba, od kojih se sve popularne nazivaju skalarima, iako postoje bitne razlike između njih:
* Pterophyllum scalare je najpoznatija vrsta, te je stoga cijeli rod nazvan po njoj. Najrasprostanjenija je u akvarijumima, ali i u divljini.
* Pterophyllum altum je mnogo rjeđa, te zato cjenjenija vrsta od prethodne. Teško se razmnožava u akvarijskim uslovima.
* Pterophyllum leopoldi je još jedna rijetka vrsta, sa nešto horizontalno izduženijim tijelom od prethodnih vrsta. Nazivaju ga i patuljastim skalarom, budući da naraste tek deset centimetara.
Izgled i ponašanje [uredi]
Razlika u obliku glave između tri vrste
Razlika u obliku glave između tri vrste
Karakterističan oblik diska skalarima omogućava sakrivanje u gustom vodenom bilju, odakle vrebaju sitne ribe i beskičmenjake. Odličnoj kamuflaži dopriose i tamne vertikalne pruge koje posjeduje većina divljih riba. Izražena su duga, trokutasta leđna i analna peraja. Ova peraja tvore trougao sa tijelom i glavom skalara. Kod domestificiranih varijeteta, na leđnom i analnom peraju, kao i na lepezastom repnom peraju, mogu se pojaviti i dugačk velasti nastavci. Skalari su prepoznatljivi i po dugačkim ventralnim perajima koja se nalaze odmah ispred analnog peraja, a koja im, između ostalog, služe za poticanje cirkulacije i aeracije vode oko položene ikre.
Dobro hranjene ribe mogu narasti od deset do petnaest centimetara u dužinu, te petnaest do 25 centimetara u visinu.
Divlji skalari žive u velikim jatima koja često broje preko stotinu jedinki. U njihovo prirodno okruženje spada gusto vodeno bilje, te panjevi i grane tropskog drveća koje im omogućavaju skrivanje od predatora, kao što su pirane.
U akvarijumu
Skalari su u evropske akvarijume ušli početkom 20. vijeka. Sa obzirom na veličinu i visinu tijela, skalari traže akvarijume velike zapremine, od minimalno 70 litara i 50 centimetara visine.
Idealna temperatura za držanje ovih riba je 27°C, mada mogu podnijeti i manja temperaturna kolebanja. U idealnu ishranu i njihovu najdražu hranu spadaju žive larve komaraca, dafnije (vodene buhe), sjeckane kišne gliste i crvići, ali se u akvarijskim uslovima zadovoljavaju sušenom i smrznutom hranom.
Domestificirani skalari naviknuti su na lužnatu i tvrdu vodu, ali kako u prirodi žive u mehkim i kiselkastim vodama, takva bi voda trebala da bude i u akvarijima - pH bi trebala biti ispod 7.5, a tvrdoća 10 do 12° gradi.
Skalari su uglavnom mirne ribe koje se slažu sa svim stanovnicima akvarija. Izuzetak predstavljaju roditelji koji čuvaju potomstvo, a koji su tada vrlo agresivni prema ostalim ribama. Ipak je za njihove sustanare poželjno odabrati ribe koje im ne mogu stati u usta; u tu kategoriju nikako ne spadaju neonke, koje su im plijen i u prirodi. Također ih nije poželjno držati sa tetrazonama, koje često znaju grickati duga peraja riba.
Razmnožavanje
Zbog nedostatka očitog spolnog dimorfizma, spol ribe je teško otkriti sve do samog mrijesta. Mlade ribe formiraju monogamne parove u kojima sa istim partnerom ostaju do kraja života. Neki su uzgajivači iskusili poteškoće ili potpuno odbijanje novog partnera nakon smrti ili uklanjanja onog prvog. Par će zauzeti teritoriju, obično oko širokolisnih vodenih biljaka, koju će ljubomorno čuvati od drugih skalara.
Kada su spremni za mrijest, mužjak i ženka će odabrati list, kamen ili neki drugu ravnu površinu (filter, glinena saksija…) na koju će položiti ikru. U tu svrhu najbolje će poslužiti velika amazonka, biljka koja im najčešće služi kao mrijesna podloga u prirodi. Prije samog mrijesta, par će provesti nekoliko dana predano čisteći i pripremajući podlogu. Već prilikom pripremanja podloge kod zrele ženke može se primjetiti crveni ispust kod analnog otvora - legalica. Istu legalicu, ali mnogo manju, ima i mužjak. Mrijest započinje ženka, polažući na odabranu podlogu ljepljivu ikru. Skalari su vrlo plodne ribe; broj položene ikre obično se kreće od 400 do 500 komada, ali velika i dobro hranjena ženka je sposobna položiti i do 1000 komada ikre. [3] Nakon što je ženka završila polaganje ikre, mužjak prelazi preko nje izbacujući mliječ i tako je oplođuje. Par će zatim pomno čuvati ikru od grabljivih riba, aerisati vodu oko nje, te odstranjivati neoplođena i bolesna jajašca. Pri temperaturi od 28 do 30°C, inkubacija ikre traje 36 do 48 sati. Tek izležene ličinke su bespomoćne i vrijeme provode zaljepljene za podlogu na kojoj su se izlegle. U ovom periodu ih nije potrebno hraniti, budući da će sve hranjive sastojke dobijati iz žumančane kesice. Roditelji će mladunce, kada nakon sedam dana proplivaju, čuvati u grupama, a odlutale mlade će prikupljati u ustima i “ispljunuti” nazad u grupu. Odmah nakon proplivavanja potrebno je početi hraniti mlađ tek izleženom artemijom ili Copepodima (znanih kao “prašina”).
Nisu svi parovi dobri roditelji; godine međusobnog ukrštanja doveli su do gubitka roditeljskih osjećaja kod nekih varijeteta. Takve ribe, kao i neiskusni roditelji, mogle bi pojesti ikru odmah po polaganju. Ikru je moguće odgojiti i vještački, u akvariju odvojenom od roditelja, ali se to najčešće završava neuspjehom.
Varijeteti
Međusobnim ukrštanjem vrsta roda Pterophyllum nastalo je mnogo varijeteta, koji se razlikuju po boji, a rjeđe i po obliku tijela. Tako su od običnog, sivog skalara prošaranog sivim veritkalnim prugama, nastali crni, sivo-dimni, šlajer (dugih, velastih peraja), srebrni, koi (sa narandžastim mrljama) i albino skalari.
(kucni-ljubimci.net)
Ovaj interesantan gušter postao je popularan u zadnjih nekoliko godina. Na žalost malo se zna o njihovom držanju, pa je najbolje skupiti informacije iz svih dostupnih izvora. Postoji otprilike 13 vrsta koje su originalni UROMASTYX. Postojbina ovog guštera proteže se od sjeverozapadne Indije do sjeverozapadne Azije i Arapskog poluotoka pa sve do Sahare.
Clanovi ove porodice pripadaju gušterima s šiljastim repovima. Postoji šest vrsta (UROMASTYX aegypticu, UROMASTYX ornatus,
UROMASTYX ocellatus, UROMASTYX acanthinurus, UROMASTYX hardwicki, UROMASTYX benti).
Koje su povremeno dostupne u pet-shopovima, ostalih sedam vrsta se izuzetno rijetko srecu .
UROMASTYX aegypticus je najveci pripadnik ove porodice naraste do 75 cm. a teži i do nekoliko kilograma.
Ostali pripadnici porodice Uromastyx manji su od 30 cm.
Boja kože varira od vrste do vrste, UROMASTYX aegypticus i UROMASTYX hardvicksu uglavnom mracni i smedi.
UROMASTYX achanthinurus zna biti žut, zelen, svijetlo narancast ili kombinacija svih tih boja.
UROMASTYX ornatus mijenja boju prema seksualnom sazrijevanju odrasli mužjaci su zeleni sa zelenim i narancastim pjegama, dok ženke imaju više žute, smede i narancaste.
SMIJEŠTAJ, DRŽANJE I PONAŠANJE
Svaka vrsta prilagodila se uvjetima u kojima živi u prirodi pa je za svaku vrstu nužno da dobro proucimo njihovo podrijetlo i nacin života u prirodi.
Buduci da je to relativno nova vrsta nema dovoljno dostupnih informacija,
Generalno ova porodica naseljava pustinje pa se prema tome drže u takvom okolišu, postavu terarija.
Terarij najbolje da je nacinjen iz stakla s dobrom ventilacijom. Na dno terarija postavljamo grijac, (žicani ili grijacu plocu) grijac pokrijemo s tepihom na njega se stavlja pijesak i kamenje (moramo pazit na orijentaciju (slaganje) kamenja – da se ne bi srušilo na guštera).
Vrlo je bitno da je sloj silikatnog pjeska dosta debel, jer se Uromatyx u njega zakopa kada ide spavat.
Za vrijeme ljeta trebali bi nabaviti neku kutiju i odnijeti ih van na sunce. No potrebno je osigurati je od vanjskih predatora (psi, macke, ptice i td.)
Temperatura varira od 16°C - 32°C.
Ponašanje varira od vrste do vrste, cak i pojedinaca unutar iste vrste. Neki UROMASTYX acanthinurus i UROMASTYX aegypticus znaju biti vrlo sramežljivi, cesto se preplaše kad netko prode pored terarija u pobjegnu u skrovište.
Ostale vrste UROMASTYX ornatus mogu se lako daju pripitomiti, nema generaliziranja za vrstu, sve ovisi o pojedinoj životinji.
TEMPERATURA
Ovi gušteri prilagodili su se vrucoj pustinjskoj klimi, temperatura može varirati od 32°C - 45°C na mjestu za suncanje (basking-spot), do temperature u zasjenjenom dijelu terarija koja bi trebala biti od 21°C - 25°C.
Kao i svim gušterima dnevna i nocna temperatura moraju se razlikovat za oko 10-15°C.
Tako da je nocna temperatura izmedu 18-21°C.
SVIJETLO
Odredena kolicina UV zraka obavezna je za sve guštere pa tako i za ove.
UV zrake ne prolaze kroz staklo pa tako ne treba stavljat stakleni terarij na sunce, stoga obavezno moramo kupiti lampe koje zrace odredenu kolicinu UV spektra.
Odredena kolicina UV-A i UV-B spektra potrebna je da gušteri mogu sintetizirat vitamin D.
Svakako treba osigurat žarulje i drugu instalaciju u terariju, do životinja (da se ne opeku na nisku ne osiguranu lampu) i od strujnog udara.
VODA
Vecina guštera koji žive u pustinjskoj klimi naviknuti su da ne uzimaju vodu u tekucem obliku.
UROMASTYX ornatus dolazi s Sinajskog poluotoka gdje padne manje od dva centimetra kiše u godini dana.
Mnoge vrste uzimaju vlagu iz svoje hrane, a neke sakupljaju vlagu iz jutarnje rose.
Mnoge od tih vrsta smeta cak i prevelika vlaga zraka.
Zdjelica s vodom mora se ponuditi samo povremeno i nakon nekog vremena trebala bi se izvaditi iz terarija.
PREHRANA
Uromastyx su omnivorous što zaci da uzimaju hranu životinjskog i biljnog podrijetla.
Buduci da nema previše dostupnih podataka o specificnim potrebama ovih guštera preporuca se ponudit im cim veci izbor. Mladi Uromastyx preferiraju hranu životinjskog podrijetla, kao crve brašnare, cvrcke itd.
Takva hrana nudi im se tri do cetiri puta tjedno.
Od biljne hrane nudi im se kuhani krumpir, salata, zelje, lišce maslacka, mrkva (sitno naribana) itd.
Uz hranu dva puta tjedno nude im se i mineralno vitaminski pripravci.